Jugoslovensko dramsko pozoriste: Gostovanje teatra Ulysses, Brioni, Hrvatska
B. Brecht: CABARET BRECHT – ZADRŽIVI USPON ARTURA UIJA
Prijevod: Ante i Truda Stamać
Redateljica: Lenka Udovički
Skladatelj: Nigel Osborne
Dramaturginja: Tena Štivičić
Scenograf i oblikovatelj svjetla i videa: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Bjanka Adžić Ursulov
Koreograf: Staša Zurovac
Scenski pokret: Mladen Vasary
Prepjev songova i oblikovatelj zvuka: Davor Rocco
Dirigent i korepetitor: Karlo Hubak
Asistent redateljice i oblikovatelj videa: Marin Lukanović
Lektorica: Marina Vujčić
Glazbeni izvođači gosti: The Petrojvic Blasting Company
.
Igraju:
OZREN GRABARIĆ, MISLAV ČAVAJDA, GORAN BOGDAN, FILIP DETELIĆ, DAMIR POLJIČAK, DAMIR ŠABAN, JERKO MARČIĆ, IGOR KOVAČ, ZORAN PRIBIČEVIĆ, MAJA POSAVEC, MLADEN VASARY, JURE IVANUŠIČ
* * *
Zadrživi uspon Artura Uija Brecht je napisao 1941, želeći pružiti američkoj publici jasnu uzročno-posljedičnu analizu tada recentnih događaja u Njemačkoj i upozoriti na činjenicu da je Hitler, ta monstruozna pojava pred kojom je zanijemio cijeli svijet i još se dugo pitao kako li je to samo moguće, doživio jednostavan, progresivni i sasvim zadrživi rast kojega su omogućile osobitosti kapitalizma, psihološki mehanizmi naroda suočenog s ugroženom egistencijom i isprva sitne koruptivne metode akumulacije moći koje zanemaruju svijest o dugoročnoj odgovornosti.
.
Zbog američke je publike kronologija događaja iz godina prije Drugoga svjetskog rata i jačanja nacionalsocijalizma transponirana iz stvarnoga povijesnog registra u gangsterski milje Chicaga tridesetih godina dvadesetog stoljeća. U gotovo karikaturalnom svijetu sitnih gangstera koji se, prvo otvorenim uličnim kriminalom, a onda sofisticiranijim metodama, uspinju do sve veće moći, prepoznajemo stvarne likove iz Hitlerove neposredne blizine. Tako je Ernst Röhm postao Ernesto Roma, Uijev takozvani poslovni tajnik i desna ruka, Joseph Goebbels cvjećar Givola, a Hermann Göring gangster Emanuele Giri.
.
No današnje čitanje komada nudi neobičan obrat. Što je u Brechtovo vrijeme bila alegorija, pojednostavljena gotovo groteskna slika zajedničke avanture mafije i vlasti u pohodu na moć i profit, danas djeluje neobično stvarno. Likovi podignuti na razinu karikature, kako bi metafora bila jasnija, izgovaraju doslovne citate iz današnjih novina. Primjeri zloupotrebe moći i eksploatacije malih ljudi unutar sustava koji je od proizvodnje postao sustav potrošnje događaju se opet u planetarnim razmjerima. Od skandala o odobrenim kreditima za nikad sagrađene projekte, akumulacije sve većih, nepotrošivo, neupotrebljivo velikih dobara, sve jeftinije radne snage, pa do primjera kapitalizma katastrofe koji brzinom koja dolikuje kolima hitne pomoći uklizava u područja potresena kataklizmičnim događajima poput elementarnih katastrofa ili terorističkih napada i koristi razaranje kao priliku za novu gradnju – veću, ljepšu, isplativiju. Matrica je poznata.
.
Ako je lik, prema Brechtu, zbroj svih društvenih okolnosti, onda su suvremeni likovi opterećeni dubokim paradoksima današnjice. U nominalnoj slobodi groteskno ovisni o ponuđenim izborima, prijeti im paraliza duha. Sve se smije i sve je moguće, ali je svakom svom neuspjehu čovjek sam kriv. Napokon, što se još može reći, i što u kazalištu, kad nam se čini da je sve već rečeno i kad je upravo preopterećenost informacijama ključna činjenica u našoj rastućoj ravnodušnosti. Ali možda baš zato i danas vrijedi Brechtova misao : ‘Teškoće se ne mogu prevladati tako da se o njima šuti.