by

U čoporu hodam
U čoporu spavam
Od čopora učim
Kako da se kurčim
U čoporu sanjam
Čoporu se klanjam
U čoporu strah me nije
Čopor može da ubije

Moj čopor
Misli mesto mene
Moj čopor
Nalazi mi žene
Moj čopor
Mesto mene gleda
Moj čopor
Nikome me ne da

Ne napuštaj čopor
Ko će da te štiti
Ili si u čoporu
Il te neće biti

by

Pre dve godine bio je održan skup protiv LGBT populacije nazvan porodična šetnja.

Glavni akteri tog skupa bili su Vuk Bojović i Bora Čorba.

Bori se žena ubila, a za Vukovog sina ispostavilo da je težak kriminalac. Gde su vam sad porodične vrednosti? Setite ih se samo kad treba naći argument za diskriminaciju seksualnih manjina?
(Lonče, 15. februar 2012 11:54)

by

Pismo podrske

 | 29/09/2011

Dragi prijatelji, dragi hrabri ljudi,

Kao i svih prethodnih godina, i ove godine Paradu ponosa podržavam iz nekoliko vrlo konkretnih razloga.

Ne samo zbog toga što je pravo na različitost jedno od osnovnih ljudskih prava, a diskriminacija na osnovu manjinskog identiteta zakonom zabranjena;

ne samo zbog toga što je mogućnost mirnog održavanja Parade pokazatelj stupnja slobode u jednom društvu;

ne samo zbog toga što zastrašivanje, ucene i pretnje huliganskih grupa, konzervativnih krugova i kalkulantskih političara, ne smeju da odnesu još jednu pobedu;

ne samo zato što se radi samo o još jednoj “statusno neutralnoj” različitosti,

već baš i upravo zbog toga što se radi o jednoj vrlo konkretnoj različitosti, o jednom vrlo konkretnom identitetu, o jednom vrlo konkretnom ponosu i potrebi da se javno kaže -homoseksualci nisu bolesni ljudi, LGBT identitet je najnormalniji identitet, biti gej znači baš isto što i biti strejt, jednaki smo u svemu: u svojim potrebama i željama, a pre svega pravima, koje niko ne sme da nam uskrati.

I niko ne treba da se stidi sebe, niko nikoga ne sme da tera u četiri zida, da sakriva od javnosti, kao da je LGBT identitet neka sramota i bruka, neki nedopustiv greh.

Svi smo ponosno zajedno u ovoj borbi, gej i strejt ljudi, svi kojima je ovo pitanje prava na slobodu, prava da se bude ponosno svoj.

Parada ponosa, 28.09.2011.

by

Sometimes, I feel I am really blessed to be blind because I probably would not last a minute if I were able to see things.

Stevie Wonder

by

You’re standing on your own
You wonder what went wrong
It’s aching wall to wall
And springs has turned to fall
You’re crying then you laugh
This feeling cuts in half
You call this place a home
No furniture nor form

by

When I go
It’s time for you to see
That I was swallowing my pride
And now I know
It’s not enough for me
To be on somebody’s side

Can you hear it?
Can you see it?
Can you look me in the eyes?
It doesn’t really matter anymore…

Not long ago
You ran away from me
But now I have my way inside
‘Cause now I know
It’s not alright for me
To close my eyes and life alike

Can you hear it?
Can you see it?
Can you look me in the eyes?
It doesn’t really matter anymore…

by

U Srbiji je tokom prošle godine čak 55.031 zaposleni redovno odlazio na posao ali nije dobijao nadoknadu. A 38.829 radnika zaradi mesečno manje od 15.000 dinara.
b92

by

Koliko god žalili nesretnog Luja XVI, njegovu suprugu i još više na desetine hiljada “izdajnika revolucije” koje je Robespjerov revolucionarni komitet skratio za glavu, ne može se reći da burni događaji sa kraja XVIII veka nisu “istorijski iskorak”. Naprotiv, to lako može biti i najveći iskorak koji je ljudsko društvo napravilo u svom razvoju. Dakle, nasilje ima svoju istorijsku opravdanost ako su u pitanju pogažena elementarna ljudska prava i slobode. Ovo je ujedno i odgovor na pitanje zašto atentat iz 1914 to nije.

Sad dolazimo do pitanja, da li je to slučaj u Republici Srpskoj i da li je “Bole” metafora potlačenih i obespravljenih? Ja bih rekao da u izvesnom smislu on to jeste, ali da toga još nije svestan. Odnosno ne shvata da su, kako Nikolaidis kaže, „nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni“. Nikolaidis dalje dodaje: „Jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak?“

Jednom kada „Bole“ shvati da je on pre svega radnik, građanin, muž, otac, komšija, a da je njegova nacionalna dimenzija potpuno nevažna, paraziti i štetočine koji počivaju isključivo na ovom sistemu vrednosti (vladajuća političko-ekonomske elita u RS) će sami od sebe nestati. Neće niko ni primetiti da ih više nema. A malo zatim će isto tako nestati (odumreti) i sama RS, jer je nelogična, štetna i nema nikakvog razumnog razloga za njeno postojanje. I to će biti civilizacijski iskorak.

Zarko Korac

by

This guy goes to a psychiatrist and says, ‘Doc, my brother’s crazy, he thinks he’s a chicken.’ And the doctor says, ‘Well why don’t you turn him in?’ and the guy says, ‘I would, but I need the eggs.

Woody Allen