ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnoge godina
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda

.
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumiješ,
ali volim te
.

krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve

.
kao i jučer
iza zavjese
ono što me stalno plaši zvuči poznato
možda ne razumiješ,
ali volim te

.
otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
možda tvoja slutnja vara
možda umišljam
htio bih da budeš sretnija

.
kao i jučer
iza zavjese
igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika
možda ne razumiješ,
ali volim te

.
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće

.
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumiješ,
ali volim te