Mesecna arhiva: February 2012

by

You’re standing on your own
You wonder what went wrong
It’s aching wall to wall
And springs has turned to fall
You’re crying then you laugh
This feeling cuts in half
You call this place a home
No furniture nor form

by

When I go
It’s time for you to see
That I was swallowing my pride
And now I know
It’s not enough for me
To be on somebody’s side

Can you hear it?
Can you see it?
Can you look me in the eyes?
It doesn’t really matter anymore…

Not long ago
You ran away from me
But now I have my way inside
‘Cause now I know
It’s not alright for me
To close my eyes and life alike

Can you hear it?
Can you see it?
Can you look me in the eyes?
It doesn’t really matter anymore…

by

U Srbiji je tokom prošle godine čak 55.031 zaposleni redovno odlazio na posao ali nije dobijao nadoknadu. A 38.829 radnika zaradi mesečno manje od 15.000 dinara.
b92

by

Koliko god žalili nesretnog Luja XVI, njegovu suprugu i još više na desetine hiljada “izdajnika revolucije” koje je Robespjerov revolucionarni komitet skratio za glavu, ne može se reći da burni događaji sa kraja XVIII veka nisu “istorijski iskorak”. Naprotiv, to lako može biti i najveći iskorak koji je ljudsko društvo napravilo u svom razvoju. Dakle, nasilje ima svoju istorijsku opravdanost ako su u pitanju pogažena elementarna ljudska prava i slobode. Ovo je ujedno i odgovor na pitanje zašto atentat iz 1914 to nije.

Sad dolazimo do pitanja, da li je to slučaj u Republici Srpskoj i da li je “Bole” metafora potlačenih i obespravljenih? Ja bih rekao da u izvesnom smislu on to jeste, ali da toga još nije svestan. Odnosno ne shvata da su, kako Nikolaidis kaže, „nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni“. Nikolaidis dalje dodaje: „Jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak?“

Jednom kada „Bole“ shvati da je on pre svega radnik, građanin, muž, otac, komšija, a da je njegova nacionalna dimenzija potpuno nevažna, paraziti i štetočine koji počivaju isključivo na ovom sistemu vrednosti (vladajuća političko-ekonomske elita u RS) će sami od sebe nestati. Neće niko ni primetiti da ih više nema. A malo zatim će isto tako nestati (odumreti) i sama RS, jer je nelogična, štetna i nema nikakvog razumnog razloga za njeno postojanje. I to će biti civilizacijski iskorak.

Zarko Korac

by

This guy goes to a psychiatrist and says, ‘Doc, my brother’s crazy, he thinks he’s a chicken.’ And the doctor says, ‘Well why don’t you turn him in?’ and the guy says, ‘I would, but I need the eggs.

Woody Allen

by

radi se o dva potpuno različita pogleda na svet. Za jedan ne postoji istina koja je unapred data, jer se takav svet davno raspao. On je postojao onda kada je u društvenim stvarima, u svetu ljudi, postojao jedan i apsolutni interpretator istine. A zna se ko to može biti. Takav interpretator može biti samo bog. Srednjevekovni, božiji poredak se raspao i povukao u crkve i manastire. Od tada, u društvenim stvarima nije više glavno pitanje – šta je istina, nego ko odlučuje, kako se odlučuje i šta su posledice donetih odluka. Pa ipak, drugi pogled na svet – zatvoren za interpretaciju – ne odustaje, nego uvek iznova oblači božiju odeždu.

Vesna Pesic